Nakon što je prošlog tjedna aktivist za ljudska prava Ivan Zidarević u programu N1 objavio da mu nije dopušteno darovati krv zato što je homoseksualac, našu su redakciju kontaktirali umirovljeni branitelj Ernest Puž (63) iz Donjeg Koncovčaka i njegova supruga Emica (61).
Očajan umirovljenički par ispričao nam je da sumnja kako je Ernestu prije pola godine dana transfuzija krvi koja je pripadala upravo homoseksualnoj osobi. Naime, tjedan dana nakon transfuzije u Županijskoj bolnici Čakovec, počele su neobjašnjive promjene u Ernestovom ponašanju. “Gledajte, krenuo sam u teretanu, zdravije se hranim, koristim kozmetiku za muškarce, pomade za bradu, parfeme, pomladio sam se, snimam selfije, gledam Netflix… To su stvari koje me ranije nisu zanimale. Više nisam aktivan ni u Facebook grupi ‘Priznajem, Hrvat sam'”, zdvojno nam govori.
“I prije smo više bili kao brat i sestra, ako me razumijete, a sada smo kao najbolje prijateljice. Jako je emotivan, plače na filmove. Bojim se što mi sutra nosi. Stalno govori o osjećajima. Ove godine nije htio ni čuti za Hod za život, a rekao je i da mu je žao što ne živi u Zagrebu pa da može glasat za Možemo. Meni je, da prostite, tog pederluka dosta”, kroz suze nariče Emica koja samo želi natrag svog starog supruga.
“Veći dio vremena sam jako sretan i zadovoljan, boli me loli za sve. Živim normalno”, hladno iznosi šokantne činjenice Ernest. “Ali ponekad je baš jako teško jer me se ljudi boje. Kad me vide ovakvoga, dečki iz naše braniteljske udruge odmiču se od mene, rugaju mi se, kažu da sam peder. A samo sam predložio da organiziramo piknik za Dan državnosti, umjesto da sjedimo u kafiću. Ako mi netko može pomoći, neka se javi. Ovako dalje više ne mogu. Razmišljam o preseljenju u Zagreb, a Emica za to ne želi ni čuti”, navodi.
Da je moguće da je Ernest primio krv homoseksualca potvrđuje prof. dr. Nikša Očko, pročelnik Zavoda za entomološku transfuziju, koji pretpostavlja da se u ovom slučaju radi o takozvanom transferu stanične memorije. “Gledajte, upravo je to razlog zašto homoseksualci ne mogu davati krv. Neki davatelji prikrivaju svoju muškoljubnu orijentaciju i tu ne možemo ništa učiniti. Transplantirane krvne stanice mogu fizički prenijeti davateljeve karakteristike na primatelja, ako je primatelj za to prijemčiv. Od ranije su poznati slučajevi promjene psihe pacijenata kojima su ugrađeni tuđi organi. Ovo bi mogao biti takav slučaj prijenosa homoseksualnosti”, objašnjava Očko navodeći da gospodinu Pužu jedino preostaje prihvatiti se takvim kakav jest: “Možda nije rođen takav, ali što je tu je.”
I psihologinja Marta Košava da je ovoj najranjivijoj fazi najvažnije da gospodin Puž dobije podršku prijatelja i obitelji. “U protivnom se kao obrambeni mehanizam može razviti agresivno homofobno ponašanje. Nešto blaži oblik te devijacije je kada svoje potisnute maštarije o muškom spolnom činu skriveni homoseksualci prevode u opsesivne i navodno duhovite komentare o muškim stražnjicama, o tome ‘tko je u toj vezi muško, a tko žensko’ te ‘tko kome gura i kako’. Znanost sve više rasvjetljuje taj fenomen kada prikriveni homoseksualci postaju najžešći borci za konzervativne vrijednosti i tradiciju. Gospodinu Pužu želim puno sreće”, zaključuje profesorica Košava.
